Valentin Oman

Rođen je 1935 . u St. Stefan kod Villacha (Austrija). Diplomirao je slikarstvo u klasi Hilde Schmid-Jesser na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču 1962. Specijalizirao je grafiku kod prof. Rika Debeljaka na Akademiji u Ljubljani. Šezdesetih godina zanimala ga je stvarnost vanjskog svijeta, pojedinac suočen sa silama svijeta koje pokušavaju uništiti osobnost. Sedamdesetih godina izveo je seriju fresaka (posebno značenje imaju freske u Celovcu, Slovenska gimnazija) te brojne radove u svetištima (Kriva Vrba, dekoracija oltara u Plešivcu). Početkom osamdesetih je kroz zidno slikarstvo sve intenzivnije otkrivao boju. Početkom devedesetih nastao je ciklus zidnih slika u župnoj crkvi sv. Jakova kojeg je sam autor nazvao Križnim putem čovječanstva. U stalnim mijenama ostaje koherentnost njegova djela i društveni angažman koji se osobito iščitava iz pariškog ciklusa početkom devedesetih pod nazivom Pariški rekvijem nastao za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Njegov društveni angažman je stalan. Djeluje među slovenskom manjinom u Koruškoj. Još je 1964. dobio 1. nagradu na Ex tempore u Piranu. Izlagao je samostalno i skupno u prestižnim galerijskim prostorima i osvojio značajne nagrade (Frechen, 1972. i 1974., San Francisco Special Purchase Award, 1971., Prešernova nagrada, 1980., Jakopičeva nagrada, 1995.). Sveučilište u Klagenfurtu mu je dodijelilo počasni doktorat honoris cause. Njegovi se radovi nalaze u javnim i privatnim ustanovama, galerijama i muzejima (među ostalima i u glasovitoj bečkoj Albertini). Živi i radi u Beču i u Finkensteinu, Kärnten.